Valuta koja nedostaje u izračunu deviznog rizika

Polazna situacija

Hipotetski edukativni slučaj, a ne preporuka za devizno trgovanje. Valutne kotacije u nastavku izmišljeni su nastavni podaci, a ne trenutačne tržišne cijene. Daniel ima račun od $20,000 u američkim dolarima i razmatra kupnju EUR/JPY na 160.00 s planiranim izlaskom na 158.80. Njegov radni list rizika navodi „120 pipova”, ali nikada ne utvrđuje koliko jedan pip vrijedi u dolarima. Zbog tog propusta pozicija izgleda usporediva s parom kotiranim u dolarima, iako nije.

Počnite s jedinicama, a ne oznakama lotova

U ovom primjeru jedan pip EUR/JPY iznosi 0.01 jena po euru. Planirani pomak je 1.20 jena po euru, odnosno 120 pipova. Pozicija od 10,000 eura stoga gubi 12,000 jena ako je kupljena na 160.00 i prodana na 158.80. Uz ilustrativni tečaj konverzije USD/JPY od 150 jena za dolar, taj gubitak iznosi 12,000 ÷ 150 = $80. Vrijednost pipa te pozicije pri tom tečaju konverzije iznosi približno $0.6667.

Danielov željeni planirani rizik iznosi 0.75% njegova računa, odnosno $150. Odvaja $15 za ukupno procijenjeni raspon cijena, provizije i kratkoročno financiranje, pa za kretanje cijene ostaje $135. Pri pretpostavljenom tečaju konverzije svaki euro pozicije stvara $0.008 planiranog cjenovnog rizika: 1.20 ÷ 150. Dijeljenjem $135 s $0.008 dobiva se 16,875 eura. Uz izmišljeni minimalni korak od 1,000 eura zaokružuje naniže na 16,000.

Tečaj konverzije također se može promijeniti

Za 16,000 eura gubitak prema udaljenosti stopa iznosi 19,200 jena. Ako je USD/JPY i dalje 150 pri konverziji tog gubitka, gubitak je $128; s procijenjenih $15 ukupno iznosi $143. Ali ako USD/JPY padne na 140, svaki dolar kupuje manje jena, pa isti gubitak u jenima iznosi 19,200 ÷ 140 = $137.14. Ukupni modelirani gubitak postaje $152.14. Čak bi i točno izvršenje stopa EUR/JPY sada premašilo Danielov cilj od $150.

To nije dodatni gubitak koji treba pribrojiti iznosu od $137.14. Promijenjeni tečaj preračunavanja već je uključen u taj dolarski iznos. Nije potrebno ni izmišljati nepovezanu okladu na smjer: oba tečaja opisuju isto viševalutno okruženje. Pažljiv scenarij treba koristiti međusobno dosljedne križne tečajeve. Ovdje EUR/JPY od 158.80 i USD/JPY od 140 impliciraju EUR/USD od približno 1.1343.

Zajedno testirajte otpornost izvršenja i konverzije

Daniel zatim testira nepovoljno izvršenje EUR/JPY na 158.40, umjesto planiranih 158.80, uz USD/JPY na 140. Gubitak zbog cijene iznosi 16,000 × 1.60 = 25,600 jena, odnosno $182.86. Dodavanje pretpostavljenih troškova od $15 daje $197.86, približno 0.99% vlastitog kapitala računa. Ovaj scenarij kombinira lošiji izlazak s nepovoljnijim preračunavanjem bez tvrdnje da je bilo koji pomak prognoza.

Kako bi ostao unutar istog proračuna od $150 uz te ulazne podatke, dijeli dopušteni cjenovni rizik od $135 s 1.60 ÷ 140. Rezultat je 11,812.5 eura, zaokružen naniže na 11,000 prema pretpostavljenom koraku veličine. Modelirani cjenovni gubitak postaje $125.71, a ukupni gubitak $140.71. Zaokruživanje na 12,000 dalo bi $152.14 uključujući troškove, pa je pravilo zaokruživanja stvarna odluka o riziku, a ne kozmetički izbor prikaza.

Marža je drugo pitanje

Pri ulasku EUR/JPY od 160 i USD/JPY od 150 podrazumijevaju EUR/USD od 1.0667. Izvorna pozicija od 16,000 eura stoga iznosi približno $17,066.67 nominalne izloženosti. Ako bi taj izmišljeni račun zahtijevao početnu maržu od 5%, početni kolateral iznosio bi približno $853.33. Taj iznos kolaterala nije jednak proračunu gubitka niti opisuje najveći gubitak. Stvarni zahtjevi ovise o proizvodu, jurisdikciji, trgovcu i uvjetima računa; pretpostavka od 5% nije tvrdnja o primjenjivom zakonu.

CFTC upozorava da trgovanje devizama uz polugu može povećati gubitke i da je važna dubinska provjera trgovca. Daniel mora razumjeti i instrument kojim trguje: burzovna ročnica, izvanburzovni ugovor koji se obnavlja i valutna transakcija s isporukom nemaju jednaku mehaniku namire ni financiranja. Ovaj primjer upotrebljava pojednostavnjenu linearnu izloženost nalik izvanburzovnoj isključivo radi izdvajanja određivanja veličine pozicije i valutnog preračunavanja.

Troškovi i praktične alternative

Procjenu troška od $15 treba preispitivati, a ne beskonačno prepisivati. Raspon se može proširiti oko objava, prekonoćno financiranje može se nakupiti, a diler može primijeniti vlastiti raspon konverzije valuta. Ako se razdoblje držanja promijeni s jedne sesije na tjedan dana, pretpostavku financiranja treba promijeniti prije odobravanja pozicije. Ako broker naplaćuje troškove u jenima, i njih treba preračunati umjesto tretiranja kao fiksnih dolarskih iznosa.

Daniel bi mogao smanjiti poziciju, izbjeći volatilnu objavu ili odlučiti ne trgovati križnim parom čiji rizik u valuti računa ne može objasniti. Promjena para ne bi automatski učinila temeljnu ideju sigurnijom; stvorila bi drukčiju izloženost. Korisna disciplina jest zapisati jedinice uz svaki broj, a zatim provjeriti rezultat računa u više zajedničkih scenarija cijene i konverzije. Razuman radni list pokazuje i namjeravani ishod stopa i manje povoljan ostvarivi ishod.

Odaberite ispravnu stranu tečaja

Pretpostavite zasebnu kotaciju USD/JPY: posrednik kupuje dolar po 149,80 jena, a prodaje po 150,20. Da bi gubitak od 19.200 jena podmirio dolarima, Daniel prodaje dolare po kupovnom tečaju posrednika. Potrebno mu je približno 128,17 USD, a ne 128 USD izračunatih uz tečaj 150 bez transakcijskih trenja.

19 200 JPY / 149.80 (JPY/USD) ≈ 128.17 USD; 19 200 / 150.20 ≈ 127.83 USD

Konverzija pozitivnog salda od 19.200 jena ide obrnuto: kupnja dolara po prodajnom tečaju 150,20 daje oko 127,83 USD. Isti iznos tako ima drukčiju vrijednost kao terećenje i odobrenje. Provjerite smjer kotacije, stvarna pravila računa i zasebne naknade. Ako je raspon već uključen u izvršeni tečaj, ponovno dodavanje dvaput bi obračunalo isti trošak.

Gdje zaključivanje polazi po zlu